Coniugazione di emanare
emaˈnare(di odore, calore) avere una specifica provenienza Ver definición completa →
Indicativo
Presente
| io | emano |
| tu | emani |
| lui / lei / Lei | emana |
| noi | emaniamo |
| voi | emanate |
| loro | emanano |
Imperfetto
| io | emanavo |
| tu | emanavi |
| lui / lei / Lei | emanava |
| noi | emanavamo |
| voi | emanavate |
| loro | emanavano |
Passato remoto
| io | emanai |
| tu | emanasti |
| lui / lei / Lei | emanò |
| noi | emanammo |
| voi | emanaste |
| loro | emanarono |
Futuro
| io | emanerò |
| tu | emanerai |
| lui / lei / Lei | emanerà |
| noi | emaneremo |
| voi | emanerete |
| loro | emaneranno |
Condizionale
| io | emanerei |
| tu | emaneresti |
| lui / lei / Lei | emanerebbe |
| noi | emaneremmo |
| voi | emanereste |
| loro | emanerebbero |
Congiuntivo
Presente
| io | emani |
| tu | emani |
| lui / lei / Lei | emani |
| noi | emaniamo |
| voi | emaniate |
| loro | emanino |
Imperfetto
| io | emanassi |
| tu | emanassi |
| lui / lei / Lei | emanasse |
| noi | emanassimo |
| voi | emanaste |
| loro | emanassero |
Imperativo
Affermativo
| tu | emana |
| lui / lei / Lei | emani |
| noi | emaniamo |
| voi | emanate |
| loro | emanino |