Conjugation of pobuđivati
pobud͡ʑǐːʋatito induce, impel, prompt (to do something) Ver definición completa →
Nesvršeni vid
Infinitiv
| — | pobuđivati |
Prezent
| ja | pobuđujem |
| ti | pobuđuješ |
| on / ona / ono | pobuđuje |
| mi | pobuđujemo |
| vi | pobuđujete |
| oni / one / ona | pobuđuju |
Imperfekt
| ja | pobuđivah |
| ti | pobuđivaše |
| on / ona / ono | pobuđivaše |
| mi | pobuđivasmo |
| vi | pobuđivaste |
| oni / one / ona | pobuđivahu |
Perfekt (m. r.)
| ja | pobuđivao sam |
| ti | pobuđivao si |
| on / ona / ono | pobuđivao je |
| mi | pobuđivali smo |
| vi | pobuđivali ste |
| oni / one / ona | pobuđivali su |
Perfekt (ž. r.)
| ja | pobuđivala sam |
| ti | pobuđivala si |
| on / ona / ono | pobuđivala je |
| mi | pobuđivale smo |
| vi | pobuđivale ste |
| oni / one / ona | pobuđivale su |
Perfekt (s. r.)
| ono | pobuđivalo je |
Futur prvi
| ja | pobuđivat ću |
| ti | pobuđivat ćeš |
| on / ona / ono | pobuđivat će |
| mi | pobuđivat ćemo |
| vi | pobuđivat ćete |
| oni / one / ona | pobuđivat ćē |
Kondicional I (m. r.)
| ja | pobuđivao bih |
| ti | pobuđivao bi |
| on / ona / ono | pobuđivao bi |
| mi | pobuđivali bismo |
| vi | pobuđivali biste |
| oni / one / ona | pobuđivali bi |
Kondicional I (ž. r.)
| ja | pobuđivala bih |
| ti | pobuđivala bi |
| on / ona / ono | pobuđivala bi |
| mi | pobuđivale bismo |
| vi | pobuđivale biste |
| oni / one / ona | pobuđivale bi |
Imperativ
| ti | pobuđuj |
| mi | pobuđujmo |
| vi | pobuđujte |