Conjugation of izučiti
izǔt͡ʃitito bring (someone) to mastery by teaching, to teach thoroughly Ver definición completa →
Svršeni vid
Infinitiv
| — | izučiti |
Prezent
| ja | izučim |
| ti | izučiš |
| on / ona / ono | izuči |
| mi | izučimo |
| vi | izučite |
| oni / one / ona | izuče |
Imperfekt
| ja | izučih |
| ti | izuči |
| on / ona / ono | izuči |
| mi | izučismo |
| vi | izučiste |
| oni / one / ona | izučiše |
Perfekt (m. r.)
| ja | izučio sam |
| ti | izučio si |
| on / ona / ono | izučio je |
| mi | izučili smo |
| vi | izučili ste |
| oni / one / ona | izučili su |
Perfekt (ž. r.)
| ja | izučila sam |
| ti | izučila si |
| on / ona / ono | izučila je |
| mi | izučile smo |
| vi | izučile ste |
| oni / one / ona | izučile su |
Perfekt (s. r.)
| ono | izučilo je |
Futur prvi
| ja | izučit ću |
| ti | izučit ćeš |
| on / ona / ono | izučit će |
| mi | izučit ćemo |
| vi | izučit ćete |
| oni / one / ona | izučit ćē |
Kondicional I (m. r.)
| ja | izučio bih |
| ti | izučio bi |
| on / ona / ono | izučio bi |
| mi | izučili bismo |
| vi | izučili biste |
| oni / one / ona | izučili bi |
Kondicional I (ž. r.)
| ja | izučila bih |
| ti | izučila bi |
| on / ona / ono | izučila bi |
| mi | izučile bismo |
| vi | izučile biste |
| oni / one / ona | izučile bi |
Imperativ
| ti | izuči |
| mi | izučimo |
| vi | izučite |