Conjugation of nova
to novate Ver definición completa →
Indicativ
Prezent
| eu | novez |
| tu | novezi |
| el / ea | novează |
| noi | novăm |
| voi | novați |
| ei / ele | novează |
Imperfect
| eu | novam |
| tu | novai |
| el / ea | nova |
| noi | novam |
| voi | novați |
| ei / ele | novau |
Perfectul simplu
| eu | novai |
| tu | novași |
| el / ea | novă |
| noi | novarăm |
| voi | novarăți |
| ei / ele | novară |
Mai mult ca perfectul
| eu | novasem |
| tu | novaseși |
| el / ea | novase |
| noi | novaserăm |
| voi | novaserăți |
| ei / ele | novaseră |
Conjunctiv
Prezent
| eu | să novez |
| tu | să novezi |
| el / ea | să noveze |
| noi | să novăm |
| voi | să novați |
| ei / ele | să noveze |
Imperativ
Afirmativ
| tu | novează |
| voi | novați |
Negativ
| tu | nu nu nova |
| voi | nu nu novați |
Forme nepersonale
Infinitiv
| — | a nova |
Gerunziu
| — | novând |
Participiu
| — | novat |