Conjugation of uveličati
uʋelǐt͡ʃatito lend solemnity to (make something more solemn by their presence) Ver definición completa →
Svršeni vid
Infinitiv
| — | uveličati |
Prezent
| ja | uveličam |
| ti | uveličaš |
| on / ona / ono | uveliča |
| mi | uveličamo |
| vi | uveličate |
| oni / one / ona | uveličaju |
Aorist
| ja | uveličah |
| ti | uveliča |
| on / ona / ono | uveliča |
| mi | uveličasmo |
| vi | uveličaste |
| oni / one / ona | uveličaše |
Perfekt (m. r.)
| ja | uveličao sam |
| ti | uveličao si |
| on / ona / ono | uveličao je |
| mi | uveličali smo |
| vi | uveličali ste |
| oni / one / ona | uveličali su |
Perfekt (ž. r.)
| ja | uveličala sam |
| ti | uveličala si |
| on / ona / ono | uveličala je |
| mi | uveličale smo |
| vi | uveličale ste |
| oni / one / ona | uveličale su |
Perfekt (s. r.)
| ono | uveličalo je |
Futur prvi
| ja | uveličat ću |
| ti | uveličat ćeš |
| on / ona / ono | uveličat će |
| mi | uveličat ćemo |
| vi | uveličat ćete |
| oni / one / ona | uveličat ćē |
Kondicional I (m. r.)
| ja | uveličao bih |
| ti | uveličao bi |
| on / ona / ono | uveličao bi |
| mi | uveličali bismo |
| vi | uveličali biste |
| oni / one / ona | uveličali bi |
Kondicional I (ž. r.)
| ja | uveličala bih |
| ti | uveličala bi |
| on / ona / ono | uveličala bi |
| mi | uveličale bismo |
| vi | uveličale biste |
| oni / one / ona | uveličale bi |
Imperativ
| ti | uveličaj |
| mi | uveličajmo |
| vi | uveličajte |