Conjugation of obeštećivati
obeʃtet͡ɕǐːʋatito compensate, indemnify (damage) Ver definición completa →
Nesvršeni vid
Infinitiv
| — | obeštećivati |
Prezent
| ja | obeštećujem |
| ti | obeštećuješ |
| on / ona / ono | obeštećuje |
| mi | obeštećujemo |
| vi | obeštećujete |
| oni / one / ona | obeštećuju |
Imperfekt
| ja | obeštećivah |
| ti | obeštećivaše |
| on / ona / ono | obeštećivaše |
| mi | obeštećivasmo |
| vi | obeštećivaste |
| oni / one / ona | obeštećivahu |
Perfekt (m. r.)
| ja | obeštećivao sam |
| ti | obeštećivao si |
| on / ona / ono | obeštećivao je |
| mi | obeštećivali smo |
| vi | obeštećivali ste |
| oni / one / ona | obeštećivali su |
Perfekt (ž. r.)
| ja | obeštećivala sam |
| ti | obeštećivala si |
| on / ona / ono | obeštećivala je |
| mi | obeštećivale smo |
| vi | obeštećivale ste |
| oni / one / ona | obeštećivale su |
Perfekt (s. r.)
| ono | obeštećivalo je |
Futur prvi
| ja | obeštećivat ću |
| ti | obeštećivat ćeš |
| on / ona / ono | obeštećivat će |
| mi | obeštećivat ćemo |
| vi | obeštećivat ćete |
| oni / one / ona | obeštećivat ćē |
Kondicional I (m. r.)
| ja | obeštećivao bih |
| ti | obeštećivao bi |
| on / ona / ono | obeštećivao bi |
| mi | obeštećivali bismo |
| vi | obeštećivali biste |
| oni / one / ona | obeštećivali bi |
Kondicional I (ž. r.)
| ja | obeštećivala bih |
| ti | obeštećivala bi |
| on / ona / ono | obeštećivala bi |
| mi | obeštećivale bismo |
| vi | obeštećivale biste |
| oni / one / ona | obeštećivale bi |
Imperativ
| ti | obeštećuj |
| mi | obeštećujmo |
| vi | obeštećujte |